Dvadesetpetogodišnja Diplomirana ekonomistica iz Višće kod Živinica, Vedrana Brakić potragu za zaposlenjem započela je u jesen 2013. godine.

Nakon sticanja diplome na Ekonomskom fakultetu u Tuzli na evidenciji Biroa za zapošljavanje Živinice provela je oko godinu dana do svog prvog zaposlenja. Kao i većina mladih ljudi u Bosni i Hercegovini od Službe za zapošljavanje nije očekivala mnogo, više je bila fokusirana na samostalno pregledanje oglasa i traženje zaposlenja. Vedrana je, takođe, mislila da je svrha odlaska na biro „dobijanje pečata u karton nezaposlene osobe“ a sve u cilju korištenja zdravstvenog osiguranja. Prilikom jednog od odlazaka „po pečat“ na oglasnoj ploči u birou vidjela je da biro poziva mlade ljude da se uključe u radionice u Klub za traženje posla. Od savjetodavca u birou, a ujedno i voditelja Kluba dobila je informaciju o čemu je riječ i samim tim našla se na spisku za nove članove Kluba. Kako kaže, nije mnogo vjerovala da će je uopšte neko kontaktirati, mislila je da će sve ostati samo „mrtvo slovo na papiru“. Poziv je, ipak, uslijedio i Vedrana je postala član Kluba za traženje posla u Živinicama. Prema njenim riječima, iskustvo u Klubu joj je mnogo značilo. Stekla je povjerenje u Službu i voditelja, stekla nova poznanstva i informacije o traženju zaposlenja.

Po završetku fakulteta mislila je da se posao traži isključivo preko objavljenih konkursa, ali kroz radionice u Klubu, te mrežu kontakata koju je svakodnevno širila na polju traženja zaposlenja, shvatila je da se mnogo više poslova dobije preko mogućnosti koje nisu javno objavljene. Prikupila je dokumentaciju i krenula „od vrata do vrata“ i nakon kraćeg perioda uslijedilo je i prvo zaposlenje.